Za neke ljude s krvnim kancerima kojima je potrebna transplantacija matičnih ćelija, pronalaženje donora koji je odličan podudaran može značiti razliku između života i smrti.
Nažalost, iako postoji više od 40 miliona potencijalnih donora u nacionalnom registru, pronalaženje savršenog podudaranja nije uvijek moguće, posebno kod nedovoljno zastupljenih rasnih i etničkih grupa.
Ali novi pristup korištenjem starog hemoterapijskog lijeka, ciklofosfamida, otvara nove mogućnosti za ljude s kancerima poput leukemije, limfoma i multiplog mijeloma. Istraživači su otkrili da davanje ovog lijeka nekoliko dana nakon transplantacije omogućava ljudima koji primaju krvne matične ćelije od nepovezanih, djelimično podudaranih donora stope preživljavanja slične onima koji su primili potpuno podudarne ćelije.
„Ovaj inovativni pristup može značajno proširiti pristup pacijenata sigurnoj i efikasnoj transplantaciji matičnih ćelija, bez obzira na stepen podudaranja sa donorom,“ kaže glavni koautor Monzr M. Al Malki, dr. med., hematolog i onkolog te direktor programa transplantacije matičnih ćelija od nepovezanih donora u organizaciji City of Hope, istraživačkoj i tretmanskoj organizaciji za rak s lokacijama širom Sjedinjenih Država.
To je uzbudljivo jer znači da će više pacijenata moći primiti ovu potencijalno život produžujuću terapiju, kaže dr. Al Malki.
Mnogi crni, hispano i latino ljudi s kancerom ne mogu pronaći podudarnog donora matičnih ćelija
Podudarnost donora se određuje setom proteinskih markera na krvnim ćelijama koji se zovu HLA (humani leukocitni antigeni), kaže David Miklos, dr. med., profesor medicine i šef programa transplantacije matičnih ćelija i terapije ćelijama na Stanford Medicine u Kaliforniji. Stanford je bio jedno od medicinskih mjesta studije, iako dr. Miklos nije koautor istraživanja.
Zašto je bila potrebna potpuna podudarnost? Bilo šta manje povećava vjerovatnoću neuspjeha grafta, kao i bolesti graft-versus-host — što znači da transplantirane ćelije napadaju pacijentove vlastite, što može uzrokovati ozbiljne ili čak fatalne komplikacije, objašnjava Miklos.
Lijek koji je transformisao transplantacije matičnih ćelija
Prije oko deset godina, istraživači su počeli koristiti ciklofosfamid za uništavanje dijelova imunološkog sistema osobe koji bi odbacili transplantat. Taj proboj je omogućio istraživačima ne samo bolje rezultate kod potpuno podudarnih donora, već je također otvorio vrata za uspješne transplantacije između ljudi koji su bili samo djelimično podudarni.
Visoka stopa preživljavanja kod nepodudaranih donora
Nova studija je ispitivala tretman ciklofosfamidom kod pacijenata koji su primali transplantaciju perifernih krvnih matičnih ćelija — što znači da se zdrave matične ćelije prikupljaju iz krvotoka donora, a zatim se infuzijom daju osobi s kancerom.
Transplantacija krvnih matičnih ćelija je uglavnom zamijenila transplantaciju koštane srži, prema istraživačima. To je lakši način prikupljanja matičnih ćelija od donora, i malo je sigurniji, jer donori ne moraju biti pod anestezijom kao što bi morali kod transplantacije koštane srži, kaže Al Malki.
Za ovaj dio studije, istraživači su ispitali podatke od 70 odraslih osoba koje su u prosjeku imale 65 godina, sve s naprednim krvnim kancerima. Učesnici su primili “smanjeni intenzitet” režima kondicioniranja kako bi se donekle suprimirao njihov imunološki sistem, pripremajući ih za transplantaciju, nakon čega je uslijedila infuzija matičnih ćelija od nepovezanih, djelimično podudarnih donora.
Istraživači su prijavili ukupnu visoku stopu preživljavanja od 79 posto nakon jedne godine — što je usporedivo sa stopama preživljavanja viđenim kod potpuno podudarnih donora.
Glavni nuspojava ili rizik transplantacije je bolest graft-versus-host, kaže Al Malki. Nakon jedne godine, 51 posto učesnika je bilo bez bolesti i nije imalo relaps, što je također usporedivo s onim što bi se vidjelo kod potpuno podudarnih donora, kaže on.
Novi nalazi znače da “svi pacijenti sada imaju donore”
Historijski gledano, prepreke u pristupu transplantaciji su postojale zbog niske dostupnosti podudarnih, povezanih donora među braćom i sestrama, kao i značajnih varijacija dostupnosti podudarnih, nepovezanih donora, posebno za pacijente s različitim porijeklom, kaže koautor studije Steven M. Devine, dr. med., glavni medicinski službenik NMDP-a (ranije poznatog kao Nacionalni program za donore koštane srži i Budi Upareni).
„Ovi nalazi unapređuju našu sposobnost da ponudimo više opcija pacijentima bez potpuno podudarnog donora, od kojih su mnogi etnički raznoliki i nisu imali dovoljno pristupa potencijalno spasonosnoj terapiji ćelijama,“ kaže dr. Devine.
Ovi nalazi su izuzetno važni i ključni u naporima za poboljšanje postojećih nejednakosti, kaže Miklos.
„U prošlosti, nismo mogli dovesti neke pacijente do primanja ove spasonosne terapije jer nisu imali kompatibilnog donora, ali s novim pristupom korištenja ciklofosfamida nakon transplantacije, svi pacijenti sada imaju donore,“ kaže on.
