Južna Kina zaista posjeduje prekrasne krajolike rijeka, planina, šuma i livada. Ova regija zapravo predstavlja domovinu jedne od najstarijih historijskih misterija u Kini, takozvanoj misteriji visećih lijesova koji su prošarani vodenim putovima rijeke Yangtze.
Naučnici smatraju da ovi lijesovi pripadaju takozvanom narodu Bo koji je započeo ovu čudnu tradiciju još prije otprilike 3000 godina.
Ovi su lijesovi obješeni na jako strmim liticama i uzdignuti na 130 metara od tla. Naučnici su desetljećima pokušavali riješiti ovu misteriju i razlog zašto su pripadnici naroda Bo uopšte ovo činili sa mrtvima. Također, pokušali su shvatiti sami metod kako su uspjeli lijesove podići na tako ogromnu visinu na tako strmim liticama.
Najstariji dokazi o vješanju lijesova u Kini potiču iz drevnih zapisa o praksi u provinciji Fujian koji datiraju više od 3000 godina unazad. Odatle se ova praksa proširila na druge južne regije Kine, prvenstveno u provincije Hubei, Sichuan i Yunnan.
Naučnici smatraju da su lijesove izradili pripadnici manjinskog naroda Bo, jer se njihova kultura pojavila otprilike u isto vrijeme kad i lijesovi. Nakon toga, ova praksa kao i pripadnici ovog naroda nestali su iz zapisa pred kraj dinastije Ming. Zaključuje se da bi dinastija Ming mogla biti uzrok pada i nestanka plemena Bo. Odakle su Bo i šta im se dogodilo, pitanja su i sadašnjice.
Zašto su pripadnici naroda Bo postavljali lijesove na litice?
Postoje zaista raznorazne teorije o tome zašto su Bo odlučili smjestiti svoje mrtve dalje od glavnih životnih područja, visoko na strme litice koje su okrenute prema vodi i slabo prohodne. Sve se te teorije odnose na njihovu duhovnost.
Dužnost
Dužnost prema porodici je sastavni dio azijskih kultura. Također, postoji mnogobrojni dokazi kako pripadnici azijskih kultura još uvijek štuju pretke koji datiraju hiljadama godina unazad. Historijski gledano, mnogi su azijski narodi odlučili svoje mrtve i bliske ljude zadržati u blizini porodice kako bi se lakše brinuli o njihovim posmrtnim ostacima i tako im pokazali svoju odanost, čast i ljubav. Oni su smatrali da ukoliko je duh sretan da će manje progoniti žive. Pripadnici naroda Bo nisu tako razmišljali već su svoje mrtve stavljali na teško dostupna mjesta, neki naučnici smatraju da je to radi ljubavi i dužnosti koji su im ostavili preminuli te su ih zbog toga postavili na viši položaj, bliže nebu. Kad bi živi mogli usrećiti duhove svojih predaka, tada bi duhovi dali blagoslove živima.
Bliže nebu
Još od davnina se vjerovalo da bogovi žive u prirodi i da su poput prirodnih blaga, stijena, planina i vode. Visoki planinski vrhovi i ove strme stijene mogu biti razlog zašto su Bo stavljali svoje preminule na litice, a moguće je da su to radili kako bi ih vinuli u visine bliže nebu. Smatra se da su Bo litice služile kao stepenice u nebo, dok su lijesovi služili kao most do zagrobnog života.
Bolje čuvanje preminulih
Druga teorija nas upućuje na to da su Bo stavljali svoje preminule na strme litice kako bi njihova tijela zaštitili što bolje. Ova praksa podrazumijeva besmrtnost duha u narednom životu, pa su mrtve stavljali podalje od životinja i ljudi koji bi mogli oštetiti i uništiti leševe. Lijesovi su bili prozračni, jako suhi i sa manjom količinom svjetlosti, a upravo su ti uvjeti osiguravali usporen proces raspadanja. Ukopavanjem u zemlju s vlagom i raznoraznim organizmima ubrzalo bi proces raspadanja leša.
Proces izgradnje lijesova
Za izradu visećih lijesova bila je potrebna ogromna snaga, strpljenje i briga, zbog čega su ove vrste ukopa bile dostupne samo jako bogatim ljudima. Profesor Lin Xiang sa Sveučilišta Sichuan je pronašao lijes koji je visio na strmoj litici na rijeci Da’ning 1979. godine, dužine skoro 2 metra. Lijes je napravljen od posebne vrste drveta zvanog Nanmu. Ovo drvo moglo je narasti do 40 metara u visinu i otporno je na truhljenje. Proizvođači su prepolovili stablo i izrezali unutrašnjost. Koristili su jednu stranu za smještaj tijela, a drugu stranu kao poklopac za lijes.
Lijesovi su bili postavljeni na drvene grede koje su stršile sa okomitih stijena. Lijes i tijelo su težili otprilike oko 60 kg, kako bi drvene grede mogle to podnijeti. Kako su lijesovi dospijeli na tako nepristupačno mjesto već je desetljećima predmet kontraverzi. Postoje tri glavne teorije.
Prva teorija nam sugerira da je Bo konstruirao staze od zemlje duž lica litica, potom su lijes nosili tim stazama. Međutim, većina naučnika odbacuje ovu teoriju, jer sama količina rada nije bila u skladu sa tehnologijama i ovom malom ruralnom populacijom.
Neki naučnici smatraju da su koristili užad za postavljanje lijesova, postavljajući ih prvo na vrh litice, a zatim sa tog vrha ih spuštali na mjesto gdje bi željeli da taj lijes stoji. Dok treći misle da su užadima sa tla dizali mrtve na tako nepristupačna mjesta.
Mi ne znamo koja od ovih teorija je najrelevantnija, ali neka duhovi ovih preminulih počivaju u miru.