Teško je rastati se od voljenih ljudi, pogotovo kada ih konstantno gledamo kako se pate. Radiolog Carl Tanzler, rođen u Dresdenu, Njemačkoj, bio je kapetan podmornice za vrijeme Prvog svjetskog rata. U svojoj 43. Godini oženio se sa djevojkom iz Njemačke, sa kojom je dobio dvoje djece.
Međutim, Carl je svoju porodicu napustio nakon što su emigrirali u SAD-e sredinom 1920-tih godina. To se desilo dvije godine nakon što mu je supruga rodila drugo dijete Crystal koja je nažalost preminula od difterije u desetoj godini života.
Carlu je ponuđeno mjesto u pomorskoj bolnici SAD-a u Key Westu. Sebi je dao novo ime Carl von Cosel nazivajući sebe grofom, titulom koju je sebi samo onako pridodao, kao I niz stvari koje su slijedile poslije toga.
U bolnici u kojoj je radio, 22. aprila 1930. godine, primljena je nova pacijentica, tamnokosa kubanka Maria Elena Milagro de Hoyos. Po njegovim izjavama to je bila ljubav na prvi pogled I početak dugotrajne veze sa ženom iz njegovih snova.
Još u mladosti je govorio kako bi sanjao groficu Anu Constantia von Cosel, navodno njegovu pokojnu pretkinju, koja mu je u snu otkrila lice žene koja mu je bila suđena. Od tog trenutka on se mučio u ljubavnom smislu, sve do aprilskog jutra kada se u bolnici pojavila ljubav njegovog života.
Pacijentica je nažalost bolovala od tuberkuloze, ali on je bio odlučan u naumu da je spasi. On je pokušao a sve moguće legalne I nelegalne načine pronaći lijek za njenu bolest, no Elena je umrla godinu dana poslije, 25. oktobra 1931. godine, sa samo 21. Godinu.
Za nju je kupio skupocjeni kameni mauzolej na groblju Key West. Porodica tadašnje djevojke nije bila svjesna da će jedini ključ mauzoleja ostati u njegovom posjedu.
On je gotovo dvije godine konstatno posjećivao njen grob, govorivši njenoj porodici da je samo shrvan što je nije mogao izliječiti, izbjagavši dio o tome da je bio ludo zaljubljen u nju.
Njegove posjete su počele biti sumnjive, kada je počeo kupovati ženske parfeme, ženske stvari, nakit I odjeću. Elenina porodica je čula glasine da se doktor viđa sa nekim, viđen kako pleše sa ženskom figurom u svojoj kući. Svi su bili sretni zbog njega, što je napokon našao sreću.
Ali, 1940. Godine, Elenina sestra je otišla u iznenadnu posjetu gospodinu Carlu, vidjevši u kući šokantan prizor. Tanzler je brzo uhićen od strane policije, ali zaključeno je da je on upotpunosti mentalno stabilan.
On je ukrao tijelo iz mauzoleja, spavao je pored nje, a njene kosti je stabilizirao raznim gipsevima I žicama kako se ne bi upotpunosti raspalo. Torzo joj je ispunio krpama, a šavove prekrio pravom kosom. Na nju je dodao cvijeće I parfem, te razna sredstva protiv truhljenja, te je redovito mazao voskom kako bi izgledala živo.
Kartonska cijev je stavljena u njenu genitalnu zonu, omogućivši mu spolni odnos.
Dobio je zatvorsku kaznu I morao je platiti financijsku odštetu zbog emotivne boli koje je izazvao kod članova Elenine porodice.
Tanzler je kasnije konstruisao lutku po njenoj slici s kojom je proveo preostale godine života.